RESTAURATIVNA DENTALNA MEDICINA – grana dentalne medicine koja se bavi zbrinjavanjem zubi oštećenih bakterijskim (karijes) ili mehaničkim uzrocima(traume, abrazije), te preventivnim mjerama s ciljem sprječavanjem daljnjih oštećenja zubnog tkiva.
Grana dentalne medicine koja se bavi zbrinjavanjem zubi oštećenih bakterijskim (karijes) ili mehaničkim uzrocima (traume, abrazije), te preventivnim mjerama s ciljem sprječavanja daljnjih oštećenja zubnog tkiva.
Restaurativna dentalna medicina usto je i temeljna grana dentalne medicine budući da je karijes najraširenija dijagnoza u usnoj šupljini ali i najraširenija infektivna bolest uopće. Infektivna je iz razloga zato što ju uzrokuju mikroorganizmi (bakterije) koje metabolizmom ugljikohidrata (šećera) u u usnoj šupljini stvaraju kiseline koje uzrokuju demineralizaciju („topljenje“) tvrdih zubnih tkiva što progresijom dovodi do nastajanja šupljine (kaviteta) u samom zubu.
Ovisno u stupnju napredovanja karijesa unutar zuba, možemo ga podijeliti u tri osnovne vrste (dubine): površinski, srednji i duboki. Spomenute vrste karijesa u pacijenata imaju različite simptome ili ih uopće nemaju. Površinski i srednji gotovo uopće nemaju simptome. Kod srednjeg karijesa je uobičajena lagana osjetljivost na slatku hranu ili hladne podražaje, dok je kod dubokog karijesa takva neugoda mnogo intenzivnija i nerijetko može prijeći u bol. Bol može biti periodična ili konstantna ovisno o dubini karijesa. Konstantna bol koja se vrlo često očituje osjećajem pulsiranja u zubu nažalost je gotovo uvijek znak da je duboki karijes progredirao do zubnog živca (pulpe), te se zub tada ne može samo opskrbiti ispunom već se mora endodontski liječiti.
U prošlosti su se za zubnu opskrbu nakon odstranjivanja karijesa koristili amalgami („crne plombe“). Danas se međutim koriste moderni estetski materijali u boji zuba – kompoziti („bijele plombe“) koji imaju mogućnost svezivanja na površinu zuba za razliku od amalgama koji su se samo mehanički retinirali u zubu. Za amalgamske ispune zapravo treba puno više brusiti zubno tkivo kako bi se unutar zuba postigla određena forma koja retinira samu plombu, dok je kod estetskih ispuna ta preparacija svedena na samo dio zahvaćen karijesom.
Amalgamske se ispune preporučuje zamijeniti estetskim ne samo radi estetskih razloga već zato što se uz takve ispune jako često nalaze male pukotine u kojima se zadržava hrana i nastaje sekundarni karijes. Kod izrade ispuna uvijek se pokušava što vjernije imitirati površina prirodnog zuba kako bi se pravilno rasporedile žvačne sile. Također takav ispun uz pravilan odabir boje kompozita i estetski ljepše izgleda.
Još jedno od stanja u usnoj šupljini koja se mogu konzervativno sanirati, a ne uključuje karijes ili mehanička oštećenja zuba je tzv. dentinska prosjetljivost. Očituje se kratkom oštrom boli izazvanom temperaturnim ili kemijskim podražajem, ali često i dodirom. Bol je uglavnom prisutna na dijelu zubnog vrata gdje je caklina zuba najtanja, a taj se dio zuba najčešće izloži spomenutim podražajima kod povlačenja zubnog mesa izazvanom kroničnom ili akutnom upalom gingive i potpornih tkiva zuba , no vrlo često i mehaničkim uzrocima kao što su pregrubo četkanje zubi ili pregradnja i povlačenje kosti nakon ortodontske terapije. To se stanje uspješno liječi već i kod kuće redovitom upotrebom zubnih pasti za dentinsku preosjetljivost, dok se u ordinaciji ublažuje premazivanjem specijalnih lakova i premaza. Kod jače osjetljivosti i prisutnih velikih defekata u području zubnih vratova često se naprave i klasični bijeli ispuni.
